Kao i prethodnih godina, tako je i ove godine organiziran susret ministranata Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu. Čim nam je župnik fra Franjo Martinović predložio da bismo mogli svi ići, vrlo rado smo pristali poći svi – nas dvadeset i pet (ipak nisu mogli svi!). Vrlo rado i širokih ruku župnik je dao svoj pristanak i tako su naše pripreme za taj veliki dan počele. Pomalo smo se, koliko smo stigli, upoznali sa likom sv. Pavla, jer je i ovaj susret, obzirom da je godina sv. Pavla, posvećen upravo njemu.
Već ranom zorom, 2. Svibnja, nas dvadeset ministranata iz naše župe sa sestrom Anitom, uputili smo se u Sarajevo. Nije bilo vremena za zijevanje i razmišljanje o tome kako smo mogli još spavati, jer se stalno čuo smijeh, radost, igra... Putovanje je bilo udobno. Stigli smo u Sarajevo u 9,30.
U 10 sati je pošla dugačka procesija put katedrale gdje je uzoriti kardinal Vinko Puljić predvodio misno slavlje. Bila nas je puna katedrala, iz svih mjesta, župa, dekanata, ili kako već hoćete: dekanat doborski, brčanski, žepački, TUZLANSKI...
Uzoriti kardinal nam je uputio vrlo lijepe riječi. Između ostalog rekao je i ovo: „Dozvolite da Krist s vama računa. I nama je u životu važno znati tko mi je prijatelj, u koga mogu imati povjerenja, na koga mogu računati. Bog računa na nas. On zna naše slabosti, ali on nas želi ovakve, s nama računa... Dragi ministranti, ono što činite kod oltara, ponesite u svoj život, u svoju obitelj, kuću, među prijatelje...“
Poslije mise vratili smo se na bogosloviju, pripremili su nam sendviče, sokove, knjižicu.... Hvala im puno.... organizacija dočeka je bila zaista dobra. Nakon što smo se okrijepili pošli smo do KŠC-a Sv. Josip, gdje je započeo drugi dio: natjecanja u nogometu i stolnom tenisu. Naša jedina dva ministranta, Marin Tunjić i Nikola Markanović, igrali su za Tuzlanski dekanat i... hajde nećemo vam reći kako su prošli... Za to su vrijeme, djevojčice, njih devet (Martinela Pejić, Katarina Stijepić, Ivona Lamešić, Sara Garašević, Iva Markanović, Marina Markanović, Ivona Jokanović, Katarina Grabovičkić i Klara Garašević) u amfiteatru KŠC-a, u sklopu zabavnog programa, izvele kratki recital Svjetiljka i Svjetlo.
Zadržali smo se još malo u dvorištu škole i onda... što ćemo sada!? Mi smo vam otišli pogledati u Zološki vrt... kad smo već u Sarajevu, a Bog dao lijepo vrijeme... i tako mi otišli u malu šetnju, i bilo nam je zaista lijepo.... A onda trebalo je nazad kući, pa u autobusu pjesma, igra, molitva i malo po malo, neke je na kraju i san svladao. Ubrzo smo došli nazad u naše drage Breške... i opet ćemo reći: Svugdje pođi, kući dođi!
s. Anita.
