Na južnim obroncima planine Majevice, u sjeveroistočnoj Bosni, nalaze se Breške, naselje udaljeno svega 15 km od centra Tuzle. Breške su dobile ime po mnoštvu brežuljaka, od kojih je ovo pitomo tuzlansko mjesto i satkano. Na jednom od brežuljaka nalazi se i crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije koja je 1839. godine, postala sjedište župe Breške.
Od tada Breške neprekidno djeluju kao rimokatolička župa u sastavu Vrhbosanske nadbiskupije. Nekada je župa bila prostorom i brojem vjernika vrlo velika, obuhvaćala je oko petnaestak mjesta.
Godine 1985-1986. od župe Breške nastale su dvije nove župe - Donja Dragunja i Drijenča, a dobrim dijelom i Šikara. Sada župu sačinjavaju naselja Gornje i Donje Breške, Dokanj, Gornja Obodnica, Trstje, Tisovac i Snoz. Trenutno je u župi stalnih članova oko 1550. Sadašnja je župna crkva sagrađena krajem 19. stoljeća, točnije 1890. godine. Ona je zamijenila dotadašnju skromnu drvenu crkvu. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća crkva je obnovljena.Prije osnutka župe Breške, u ovom je kraju u 17. stoljeća postojala župa pod imenom Dragunja, koja je pripadala samostanskom području Gradovrha. U vrijeme Bečkoga rata (1683-1699), kada je došlo do velikog iseljavanja Hrvata katolika iz Bosne, spomenuta je župa iščezla. Tijekom 18. st. to je područje u sastavu tuzlanske župe. God. 1823. Breške postaju samostalnom kapelanijom i od tada se vode župne matice. Sjedište je najprije bilo u Lipnici, odakle je 1838. god. preneseno u Breške, a godinu kasnije Breške su i formalno proglašene župom.
Drvena crkvica, posvećena Uznesenju Marijinu, podignuta je 1854. god. Umjesto te skromne građevine, izgrađena je 1890. nova, sadašnja, crkva. Prvotni plan predviđao je crkvu s dva tornja i prostorno znatno veću, ali zbog skupe izvedbe od toga se odustalo.
Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st. crkva je obnavljana. God. 1986. započelo je umjetničko uređenje crkve pod vodstvom kipara Zdenka Grgića. Iste godine po njegovu nacrtu izvedena su tri umjetnička prozora (vitraja) u prezbiteriju (Rođenje, Raspeće, Uskrsnuće), dok je ostalih sedam na biblijske teme izvedeno 1988. god. On je također izradio tri reljefa u bakru sa šest tema iz Isusova života i oltarnu menzu (1986. god.), te postaje križnoga puta u kombinaciji s dodatnih šest tema iz Isusova života (reljefi u drvetu, 1987. god.). Konačno god. 1990. Grgić je u prezbiteriju izradio mozaik (300 x 615 cm) posvećen Gospinom uznesenju. Na toj slici je prikazana Gospa s djecom i narodom u narodnim nošnjama. God. 1996. postavljena su još dva reljefa u bakru Navještenje i Emaus. Godine 2003. izrađen je i postavljen ispred crkve brončani kip - Kristovo Uskrsnuće, također djelo Z. Grgića. Sa unutarnjih zidova crkve, zidanih grubo tesanim kamenom, skinuta je žbuka. Zahvaljujući svemu tomu taj je sakralni prostor ima visoku estetsku razinu.
God. 1990/91. u Doknju je podignuta podružna crkva, za koju je projekt izradio arhitekt Zlatko Hanžek iz Zagreba. Još je ta crkva u izgradnji. Tek zadnjih godina nastavilo se s radovima iste. Postavljena je oltarna slika sv. Ilije Proroka, rad akademske slikarice Marine Trogrlić.
Na području župe nalaze se još sedam kapelica: sv. Ana na Miladijama u Tisovcu; Sv. Anto u Trstju; Gospa Lurdska u Dvoru; sv. Ivan Krstitelj u Jarićima (Dokanj); sv. Filip i Jakov na groblju u Breškama; sv. Mihovil na groblju u Doknju i sv. Josip Radnik na groblju u Gornjoj Obodnici.
Sedamdesetih godina 19. st. podignuta je župna kuća i to na izvjesnoj udaljenosti od crkve. Ona je obnovljena 1918. God. 1959. izgrađena je nova župna kuća pored crkve. Sadašnja pak župna kuća podignuta je koncem šezdesetih godina (blagoslovljena je 25. studenoga 1970.). U zadnje dvije godine krenulo se sa obnovom župne kuće: postavljen je novi krov, zamijenjeni su svi prozori i vrata, postavljena je izolacija i nova fasada na župnoj kući.
