Dolazak sestara Kćeri Božje Ljubavi u Breške
Družba Kćeri Božje Ljubavi je osnovana 21. 11. 1868. godine. Ovo Družbu je osnovala Franciska Lechner, učiteljica iz Bavarske. Cilj osnivanja ove Družbe sestara je odgoj i školovanje ženske mladeži iz siromašnih obitelji. Družba počinje prvo djelovati u Beču, ali ubrzo se širi i na druga područja Austrije, te Mađarske, Češke, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja. Da bi pomogla u odgoju siromašnih, Franciska osniva zavode, te sirotišta, internate i škole za siromašnu građansku i seosku djecu.
Prigodom prvog posjeta Tuzli Majka Franciska, nije mogla odoljeti molbi brežačkog župnika fra Franje Franjkovića, da dođe i vidi Breške, te da tu osnuje samostan i školu.Tako se ona 13. listopada 1883. uputi na Breške u pratnji kanonika dr. Antona Jegliča i jedne sestre. Na pola puta dočeko ih je župnik, a na samim Breškama i veliki broj župljana. Majka je bila oduševljena tim iskrenim i spontanim dočekom te je u jednom svom pismu napisala: U Breškama su nam priredili doček koji nećemo nikada zaboraviti.Tada je Majka obećala poslati sestre.
Posredovanjem tuzlanskog kotarskog predstojnika von Wiener Weltena Družba je kupila na Breškama 19 jutara zemlje. Bilo je to 17. 10. 1883. Već 12. prosinca 1883. Zajedničko Ministarstvo financija u Beču obavijestilo je Generalat Družbe da dozvoljava otvaranje škole u Tuzli i na Breškama.
Dok se samostan nije izgradio, jedan je čovjek ustupio sestrama svoju siromašnu kolibu da tu stanuju. Temeljni kamen za školu i samostan položen je 17. travnja 1884. a župnik je taj čin vrlo svečano obavio.
U mjesecu srpnju 1884. godine gradnja je dogotovljena. Upravo je te godine nadbiskup Stadler krizmao u tuzlanskom dekanatu, pa je 17. srpnja, na Breškama, ujedno i obavio blagoslov samostana sestara, koji prozvaše EMAUS.
Na dolazak sestara na Breške ovako se osvrnuo kroničar brežačke župe: Godine 1884. dođoše Kćeri Božje ljubavi i tu se nastaniše – kupivši zemlju i kuću su načinile, u istoj su otvorile školu za djecu i mušku i žensku, i podučavaju do 4-og razreda uključivo. Kuću sestara blagoslovio Presvitli G. Nadbiskup 17. jula iste godine – 1884. – a kapelu na sveta tri Kralja blagoslovio Župnik 1885. godine.
Zanimljiv je podatak da je 1893. g. u Brežačkoj crkvi prvi puta zasvirao harmonij: ...harmonij prosvira za vrijeme pučke mise na 2. aprila 1893. s pucnjavom običnih topova koji su prija nabavljeni...a Časne sestre ovdašnje i iz D. Tuzle su krasno pjevale u latinskom jeziku.
Sestre koje su ostavile trag na Breškama
Dosta se sestara učiteljica izmijenilo na Breškama. Nekoliko je njih u brežačkoj župi ostalo u trajnoj uspomeni. Svojom ljubavlju za taj puk posebno se isticala s. Cvjetka Nadarević. Narod ju je toliko volio da su po njoj čak i vrijeme računali. Govorili bi: prije Cvjetke, za Cvjetke, poslije Cvjetke. Sestra je preminula 18. ožujka od upale pluća. Ona je bila prva među učiteljicama Bosankama koja je službovala na Breškama.
Osim Cvjetke narod je dugo pamtio i herojsku ljubav s. Vjekoslave Prešern. Kada je za vrijeme I. svj. rata obroncima Majevice harala kolera, nadljudskom snagom i po cijenu vlastitog života s. Vjekoslava je oboljele njegovala. U tome joj je pomagala s. Dragutina Pajer, te jedan liječnik i jedna bolničarka. Ni jedno od njih se nije zarazilo. Narod je pričao da je s. Vjekoslava i mrtve iznosila.
S. Vigberta Kroviorz i s. Petrina Fridl cijeli su svoj redovnički život provele u radu na ekonomiji na Breškama.
Brežačke su sestre živjele i radile za svoju Crkvu i za svoj narod. Sestre su radile u crkvi, uređivale je, čistile. Brinule se za crkveno rublje. Ljekovitim biljem su liječile bolesnike, bez obzira na vjeru i naciju. Nemoguće je sve sagledati, nabrojati, ni opisati što su sestre učinile na Breškama u desetljećima svoga rada na užem i širem brežačkom području.
Sestra Irena Hočevar i s. Marcelija Dujmović pune su tri godine radile za brežačku zadrugu Brazda. Samostanskim konjima i volovima prevozile su robu iz Tuzle i Kreke u Breške i obratno.
U tako složenim i teškim životnim okolnostima za redovničke osobe, unatoč svojoj dobroj volji i želji da sačuvaju ovu samostansku oazu na Majevici, sestre nisu mogle ostati na Breškama.
Nakon 67 godina boravka i djelovanja na Breškama sestre su morale napustiti samostansku zgradu 1. ožujka 1950. godine.
s. Anita
