Dosta se sestara učiteljica izmijenilo na Breškama. Nekoliko je njih u brežačkoj župi ostalo u trajnoj uspomeni. Svojom ljubavlju za taj puk posebno se isticala s. Cvjetka Nadarević. Narod ju je toliko volio da su po njoj čak i vrijeme računali. Govorili bi: prije Cvjetke, za Cvjetke, poslije Cvjetke. Sestra je preminula 18. ožujka od upale pluća. Ona je bila prva među učiteljicama Bosankama koja je službovala na Breškama.
Osim Cvjetke narod je dugo pamtio i herojsku ljubav s. Vjekoslave Prešern. Kada je za vrijeme I. svj. rata obroncima Majevice harala kolera, nadljudskom snagom i po cijenu vlastitog života s. Vjekoslava je oboljele njegovala. U tome joj je pomagala s. Dragutina Pajer, te jedan liječnik i jedna bolničarka. Ni jedno od njih se nije zarazilo. Narod je pričao da je s. Vjekoslava i mrtve iznosila. S. Vigberta Kroviorz i s. Petrina Fridl cijeli su svoj redovnički život provele u radu na ekonomiji na Breškama. Brežačke su sestre živjele i radile za svoju Crkvu i za svoj narod. Sestre su radile u crkvi, uređivale je, čistile. Brinule se za crkveno rublje. Ljekovitim biljem su liječile bolesnike, bez obzira na vjeru i naciju. Nemoguće je sve sagledati, nabrojati, ni opisati što su sestre učinile na Breškama u desetljećima svoga rada na užem i širem brežačkom području. s. Irena Hočevar i s. Marcelija Dujmović pune su tri godine radile za brežačku zadrugu Brazda. Samostanskim konjima i volovima prevozile su robu iz Tuzle i Kreke u Breške i obratno. U tako složenim i teškim životnim okolnostima za redovničke osobe, unatoč svojoj dobroj volji i želji da sačuvaju ovu samostansku oazu na Majevici, sestre nisu mogle ostati na Breškama. Nakon 67 godina boravka i djelovanja na Breškama sestre su morale napustiti samostansku zgradu 1. ožujka 1950. godine. Sestra Anita
