Stoga svaki ministrant treba biti ponosan i radostan, jer je odabran i pozvan na najuzvišeniju službu služenja Bogu. Kada je župnik fra Franjo Martinović, prije dvije godine, pozvao prvu djecu iz župne zajednice da postanu ministranti, morao im je najprije rastumačiti što je to. Naime, dugi niz godina uz župnika su za oltarom stajali, umjesto ministranata prakaraturi, koji su bili njegovi pomoćnici. Tako je nakon dugo vremena i ova uzvišena i važna služba ministriranja djece i u našoj župi obnovljena.
Kada djeca izraze svoju želju za ministriranjem slijedi vrijeme pripreme za ovu službu: tumači im se koja je njihova uloga. Za vrijeme pripreme oni promatraju ministrante koji već služe kod oltara, a kada se osjete spremnim, na svečani način, pod svetom misom, bivaju i oni obučeni, time službeno postaju ministranti. Zaista su vrijedni i rado dolaze na svete mise, pobožnosti krunice i križnog puta, te sudjeluju u životu župe.
Velika im je radost obući ministrantska odijela, potom pronaći koje boje pasić staviti, čitati molitvu vjernika.... Zaista su ministranti pravo živo cvijeće oltara i župe. Svaki cvijet prepoznajemo po boji i mirisu, tako i naši ministranti imaju svoje vrline i kreposti. Trude se biti dobri prijatelji, uzorno se ponašaju, te se trude biti dobar primjer drugima.
U početku ih je bilo četvero, pa sve više i više. Danas naša župa broji 23 ministranata, 12 u Breškama i 11 u Doknju. Prevladavaju djevojčice, no to nam ne predstavlja problem. Jedna zanimljivost, imamo troje ministranata iz jedne obitelji, a ta obitelj ima četvero djece - najstarija Marija, pa Antonija i sedmogodišnji brat Miroslav Mrkonjić. Imamo još iz četiri obitelji po dva ministranta. Od svih zajednica unutar župe, ministrantska je zajednica najaktivnija, ali i najveselija. Ovoj zajednici neprestano se prijavljuju i novi članovi.
s. Anita