Pokladna sijela, taj godinama održavan običaj, imaju svoju vrijednost i vjersku i kulturnu i tradicijsku, pa i narodnu. Na tim sijelima vjernici se zabave i time daju oduška duši pred vrijeme Korizme. Jer u Korizmi prestaju sijela i sve zabave. Kroz vrijeme Korizme kršćani se trebaju uozbiljiti, te se pripremiti za proslavu Isusova uskrsnuća. Korizma je vrijeme posta i pokore. Vrijeme kada se posti od zabava i slavlja, a više se nego inače čovjek bavi sobom i svojim duhovnim životom. U tome mu dobro može pomoći post i pokora, tj. odricanje nečega što mu je drago u životu a nije mu nužno za život. Kroz Korizmu čovjek kršćanin se više bavi sobom i svojom dušom. To mu je potrebno da zastane i zapita se kamo ga vodi ovakav život koji svakodnevno živi. Da se zapita što mu je cilj u životu? Što ga usrećuje? Da li samo materijalno, a što je s duhovnim? Ima li u njegovu životu mjesta i vremena za duhovno i za dušu? Ide li prema tome cilju, ili možda u drugom pravcu???