Razgovor sa župnikom Brežaka i dekanom tuzlanskog dekanata fra Franjom Martinovićem prigodom Božića 2013. za Zavičajni radio Breške
1. Što je Božić?
Sama riječ Božić govori nam da se radi o Bogu, koji dolazi na zemlju i rađa se kao malo dijete. Umjesto Božić možemo reći „mali Bog“, tj. Bog koji se umanjuje da bi pristupio čovjeku, te mu se tako čovjek može lakše približiti. Bog je tako velik da ga ne mogu obuhvatiti sva nebesa, a čovjek je u usporedbi s Bogom vrlo malo stvorenje. Velika je razlika između Boga i čovjeka, koja se ne može ljudski izreći. I zbog te velike razlike u veličini čovjek ne može pristupiti Bogu, zbog toga Bog čini nešto izvanredno na sebi, ponizuje se, spušta se čovjeku u svojoj poniznosti, postaje kao stvorenje. Bog postaje tako malen kao što je čovjek da bi mu se čovjek mogao približiti, susresti ga i prihvatiti. To je tajna Boga, koju čovjek ne može dokučiti. To je jedna od tajna Božića.
Druga tajna je sama činjenica Utjelovljenje Sina Božjega. Utjelovljenje, tj. začeće Sina Božjega kao čovjeka događa se na čudesan Božji način. Djevica Marija, koja je od Boga izabrana da bude Majka Sina Božjega, začinje ga posebnom Božjom intervencijom. „Ona ga je začela po Duhu Svetome“ – tako mi kršćani u molitvi ispovijedamo tu istinu svoje vjere. Marija je začela dijete bez sudjelovanja muža, muškarca. Ovdje se očitovala izvanredna Božja svemogućnost.
2. U čemu se ogleda važnost Božića?
Božić je po važnosti drugi blagdan za katolike, prvi je Uskrs. Međutim, Božić je našim vjernicima draži i od Uskrsa. Jer on je blagdan radosti, sreće, veselja, blagdan obitelji. Radosni smo jer nam sam Bog dolazi u goste. Kažemo da je Božić blagdan obitelji, jer se Bog rađa u jednoj konkretnoj ljudskoj obitelji. I tim činom Bog nam ukazuje koliko je obitelj važna i nužna za svaki ljudski život. Iako je Marija Isusa začela na čudesan način po Duhu Svetom, ipak on ima i zakonitoga oca a to je sv. Josip. Sveti Josip po promislu i želji samoga Boga prihvaća Isusa kao svoga sina, i teme postaje njegov zakoniti otac.
3. Kako se u župi pripremate za Božić?
Za tako važan blagdan kao što je Božić mi se pripremamo kroz jedno određeno vrijeme koje se zove došašće. Vrijeme došašća svake godine počinje oko 01. 12. i traje do blagdana Božića. Ono obuhvaća četiri nedjelje. Mi se u tom vremenu pripremamo na razne načine, jedno od važnijih priprema jesu naše mise zornice kroz vrijeme došašća, a one su u 6,00 ujutro. Osim toga kroz ovo vrijeme pozvani smo da se nečega odreknemo i tako pomognemo siromašnije od sebe. U ovom vremenu pozvani smo i da razmišljamo o svom životu te uvidimo koliko je naš život u skladu s Božjom voljom. Čovjek je sklon grijehu. A grijeh ga udaljava od Boga. Da bi mogao stati pred svoga Boga čovjek mora ukloniti ono što ga u tome sprečava. Mi imamo mogućnost da u sv. ispovijedi pred Boga iznesemo svoje grijehe koje nam Bog rado oprašta. Sve je to važno za naš život, jer se s time duhovno obnavljamo i jačamo, te postajemo bolji ljudi i kršćani.
Božić je blagdan radosti. Radosni smo što nam sam Bog dolazi u goste. Mi želimo Božić doživjeti kao radosni blagdan. Pa osim duhovne pripreme, želimo da se i na vani očituje naša radost, zato za Božić imamo i posebne običaje. Za Božić kitimo jelke nakitom i rasvjetom. Stavljamo nakit da bi što više uljepšali ovaj blagdan, a rasvjetu stavljamo kao znak Božjeg svjetla koje je zasjalo na zemlji prigodom Isusova rođenja. Pečemo pečenice, pripremamo posebna jela za ovaj blagdan, kao što su keške, pače, gibanica... Želimo da svi s nama dožive radost Božića.
4. Jeli se i prije tako pripremalo za Božić?
I prije je bila slična priprema za Božić. Razlika je samo što su prije obitelji bile mnogobrojne, s puno djece, koji su davali poseban ton radosti. Sjećam se kao dijete kako sam jedva čekao kad će doći Božić da kitimo jelke, da pravimo jaslice, da pjevamo Božićne pjesme, da zajednički slavimo misu ponoćku. Danas, su mnoge naše kuće prazne, po jedno ili dvoje u kući, i to većinom starci. Djece je vrlo malo. Zato naši župljani raduju se Božiću i zbog dolaska svojih najmilijih kući. Većina njih koji su privremeno po svijetu nastoje doći za Božić na svoje ognjište, svojoj kući gdje su se rodili i tako svi zajedno kao prava obitelj slave blagdan Božić. Ovih božićnih blagdana, naša sela opet ožive kao što su nekada bila sa puno čeljadi, čuje se opet dječji smijeh, dječja radost, pa tako i starci dožive posebnu radost i novi moral za život.
Nekada je župa Breške bila velika i po prostoru i pa broju članova. Znalo je biti i preko 8.000 župljana. Međutim, prije 28 godina ova župa se dijelila na tri nove župe. Pred prošli rat tj. 1991. godine bilo je oko 4.000 župljana, a danas ih je tek oko 1.630. koji stalno borave u župi.
5. Od 2006. godine ste u župi Breške. Mnogo je toga učinjeno kroz ovo vrijeme?
Da, župnik sam u Breškama od osmog mjeseca 2006. godine. Volio bih ovo pitanje i preskočiti, jer bilo bi bolje da o tome drugi što kažu. Ipak ako želite reći ću kroz ovo vrijeme mnogo se značajnih projekata ostvarilo. Jedan od najznačajnijih je proslava nekoliko važnih jubileja 2009: 170-ta godišnjica postojanja župe, 120-ta godišnjica izgradnje župne crkve i 125-ta godišnjica otvaranja prve javne škole u Breškama. Za tu prigodu izdali smo knjigu Župa Breške, te pokrenuli web-stranicu župe. Kroz ovo vrijeme osnovana su tri kulturna društva: Udruga DB, KUD sv. Ilija u Doknju, Stara Majevica u Obodnici. Još od kulturnih događaja u župi valja spomenuti da se od 2000. godine svake godine održava Međunarodna likovna kolonije Breške, iza koje stoji HKD Napredak.
Ostvareno i nekoliko važnih građevinskih projekata, spomenut ću najvažnije: izgradili smo 4 nove kapele u župi;preuređenje župne kuće: promjena krova, izmjena kompletne stolarije na kući (oko 30 otvora), izolacija i fasada kuće; na župnoj crkvi nekoliko projekata: postavljenje 3 vitraja na prozore crkve, preuređenje krova crkve, nova rasvjeta u crkvi, saniranje vlage u crkvi; na filijalnoj crkvi u Doknju: izvedba zaštite crkve od oborinskih i podzemnih voda, uređenje poda i zidova, postavljanje umjetničke oltarne slike sv. Ilije (8x5), te još 14 umjetničkih slika Postaje put križa; proširenje groblja u Doknju za novih 4000 kvadrata, te uređenje tog bivšeg šumskog zemljišta za pokop; Izgradnja gospodarske zgrade u crkvenom dvorištu sa garažama i poljskim toaletom. Ovo su samo veći projekti. Dio sredstava za te projekte prikupljeno je od župljana, a dio smo dobili preko raznih donacija. Naše vlasti općine Tuzla i TK slabo su nas u tome podržale.
6. Osim što ste župnik, vi ste i dekan Tuzlanskog dekanata. Kakva je to služba?
Na prijedlog svećenika koji djeluju po župama u tuzlanskom dekanatu, naš nadbiskup Vinko kard. Puljić imenovao me je dekanom ovog dekanata 01. 03. 2011. godine. To je, koliko mi je poznato, prvi put u povijesti župe da je ured dekanata smješten u Breške. Još jedna zanimljivost, nakon oko 60 godina za dekana je postavljen jedan franjevac u ovom dekanatu, redovito su tu službu vršili dijecezanski svećenici „petrovci“.
Dekan je svećenik kojega imenuje biskup za pojedine dekanate, a služba mu je da u ime biskupa obavlja pojedine obaveze, kao što su primopredaja župe, uvođenje nekih službi u župu, obavljanje blagoslova pojedinih zdanja, pokreće nove pastoralne inicijative, pomaže župnicima oko sprečavanja širenja neke sekte ili nemorala u župama dekanata i sl. On također organizira, okuplja i vodi svećeničke sastanke tog dekanata.
7. Sami ste u župi, a doskora su bila dvojica svećenika. Kako uspijevate ispuniti sve obaveze koje nose službe župnika i dekana?
Prije mog dolaska u župi su djelovala dva svećenika franjevca. Međutim, kako je u župi sve manje vjernika, tako je isto i sa brojem svećenika. I nas je sve manje, pa zajednica nema koga još poslati. Obaveza je puno, posebno za najveće blagdane Božić, Uskrs i Veliku Gospu. Ali, nekako se stigne. Kad mi zapne priskoče mi moji fratri iz samostana u Tuzli.
8. Božićna poruka
"Radujte se narodi kad čujete glas, da se Isus porodi u blaženi čas!“
Ova Božićna pjesma kao i druge pozivaju nas na radost zbog Božjeg dolaska k nama. Božić je blagdan radosti i veselja! Sam Svevišnji Bog, Stvoritelj i Gospodar svega što postoji, dolazi na ovu našu zemlju, na ove naše prostore, na ovu našu rodnu grudu, dolazi radi nas, dolazi k nama, dolazi meni, tebi, jer nas neizmjerno voli, ljubi. Zato smo radosni, ali i ponosni na svoga Boga. Mi ljudi današnjeg vremena, jer smo opterećeni zemaljskim brigama, često nismo svjesni Božje veličine, kao ni Božje dobrote, te velike Božje ljubavi prema nama. Bog me voli više nego bilo tko drugi. Možemo li mi to sebi predočiti. Možemo li osjetiti tu veliku, neizmjernu ljubav svoga Stvoritelja, svoga Spasitelja. Samo oni koji imaju volje i hrabrosti zaustaviti se nad tom istinom Božića osjećaju veliku radost zbog Božje blizine.
Neka svjetlo Božićne noći, koje je sišlo na zemlju, obasja naš život, neka obasja naše putove, naše nastojana, naša dobra djela! Neka nam svima Bogočovjek Isus Krist udijeli svoj blagoslov! Neka nam udijeli snagu i hrabrost za život! Neka udijeli odlučnost u plemenitom radu i poštenom životu! Neka nas štiti i čuva od svih nevolja! Neka nam u Novoj godini Novorođeni Kralj udijeli obilje svoga milosrđa, te nam dadne znanja, snage i hrabrosti da drugima budemo dobri i milosrdni! Neka kroz Novu godinu svaki naš susret s ljudima bude radostan i obogaćen dobrim djelima!
Čestiti Božić svim kršćanima te blagoslovljena Nova 2013. godina svim ljudima dobre volje, želi
fra Franjo Martinović, župnik i dekan
