Prvi Pokladni karneval u župi Breške

Nakon okrepe keksima i sokom, koje je ponudila sestra Anita, formirana je povorka karnevala. Iz Brežaka, maškare se zaputiše, jedni u traktoru, a većina njih u osobnim automobilima, kroz naselja župe. U Dvoru na njihovo iznenađenje i radost Dvorani ih dočekaše sa rakijom mezom, kolačićima. „Dobro nam došli“, kažu  Mara i Željko i pitaju ko će šta piti. „Dođite nam i dogodine, i neka vas bude u još većem broju“, dodaju njihovi susjedi.  Uz čašicu rakije i razgovora, pjesmu, violinu i šargiju, razmijeniše se prvi utisci. Sretni i ushićeni nastoje dokučiti tko se krije iza koje maske.  Stotinjak Doknjana, Breščana, Obodničana, i nekolicine Tuzlaka u karnevalskoj povorci nastavljaju prema Zelenom Kamenu. Put i očišćen i neočišćen. Za neka vozila problem , za neka uobičajeno stanje na cesti. Mještani izlaze na kapije da vide šta se događa, kolona  zastaje, domaćini iznose rakiju. Na koncu kolona od 15-ak vozila, od kojih su neka okićena balonima, ukrasnim trakama, s  traktorom na čelu, za čijom su se prikolicom prepunom razigranih mačkara, vukle, strugale i zvečale prazne limenke,   „zaglavi“ u snijegu kod Zelenog Kamena. Autobus, koji je upravo bio stigao na  odredište i trebao krenuti nazad za Tuzlu nije se imao gdje okrenuti. Situacija je u jedno vrijeme izgledala i komično jer se mačkare nisu htjele skloniti. Uz malo „ubjeđivanja“ sve je dobro završilo.  Nakon svirke i kola, uz  „muku“ oko okretanja vozila zbog neočišćenog snijega,  kolona se vraća istim putem. U Dovru ponovno nude, hranu i piće, niko ne izlazi, kolači i suho meso dodaju se  u traktor i automobile. Kolona nastavlja dalje niz Breške, i spušta se starim putem prema Nikolićima, odnosno Donjim Breškama. Kod Česme Nikolići nikoga nema, cesta pusta, jedino Ivka Trgovčević stala ispred svoje stare kuće i maše. Na zvuke sirene iz kuće Joze Nikolića na prozorima se promoliše glave njegovih unuka Sanje i Sare i kćeri Kine. Kod kuće Ivana Tunjića zastoj. Ivan, njegova žena Anđa, sin Milijan i snaha Jadranka s djecom, dočekali  sudionike karnevala s kuhanom rakijom, pekom, kobasicom i suhim sirom, krofnama.Mačkare se razgališe i u znak zahvalnosti na cesti ispred kuće zapjevaše i kolo zaigraše. Samo što je kolona krenula ponovo staje. Rado Matičević i njegova žena, zajedno sa Ljubom Lovrić, nude uz hranu i piće i kuhano vino.  U Hidanima kolona nakratko zastaje, radi pozdrava sa susjedima Bošnjacima,... dalje kroz naselje ljudi zastaju u prolazu i mašu ispraćajući mačkare. Zbog snijega bilo je dileme da li ići u Bakaluše, no,  neko reče da je Ivo Tomić priredio doček. „Nije red odbiti domaćina“, svi se složiše i krenuše. Uz malo strpljenja, a više vozačke vještine, stigoše mačkare i do Bakaluša. Domaćin iz kuće izvodi svoju mačkaru koja časti pridošlice, zdravi se i veseli zajedno sa njima. Neko upita: „Ima li pogače“? Domaćica se užurba i ubrzo iznese punu zdjelu svježih kiflica premazanih žumancetom. Kad se počastiše domaćin zatraži kolo, a nedugo zatim župnik fra Franjo Martinović, poče da upozorava maškare:  „Nema vremena, moramo stići do Sekina i Osmog kilometra“.  Prije Sekina,  u Crnom Blatu zastoj  i to na kapiji Vite Matoševića.  Rakija, vino, sokovi, čaj krofne i salnjaci privukli su i ostale prolaznike. Kolo se igra na cesti, promet je zaustavljen.  Mačkare  zaustaviše doktora Dragana Piljića koji je u tom trenutku išao prema Tuzli. Uz malo šale da ima bolesnih i da im treba doktor pustiše ga da prođe.  Nakon Sekina, mačkare se vraćaju u Dokanj na Osmi Kilometar. Opet pjesma, kolo, krofne...  Na zadnjoj destinaciji u domu u Doknju, zakazano je okupljanje svih mačkara i proglašenje dvije najljepše maske. Žiri u sastavu  Jelena, Branko i Svjetlana, odlučiše da  obje nagrade pripadnu djeci. Jednoglasno proglasiše da su najljepše maske,  vještice -  osmogodišnje Gabrijele Pavlović iz Gornje Obodnice  i  djeda - desetogodišnje Ive Markanović iz Doknja . I jedna i druga dobiše skromne novčane nagrade. Kolo uz šargiju i violinu nastavi se i dalje. Na kraju organizatori predstavnici KUD Sveti Ilija Dokanj i Društvo Breščana zaključiše: „Bilo je dobro, no iduće godine potrudit ćemo se da bude još i bolje“ . S. Nikolić