Područje župe Breške obiluje nizom prirodnih rijetkosti uvjetovanih izvornošću prirodnih činilaca ovoga područja kao i niskim stupnjem graditeljskih intervencija u smislu promjene reljefa.
Po svojim temeljnim odrednicama sve evidentirane prirodne rijetkosti na području župe Breške možemo svrstati u slijedeće skupine: biljne (botaničke), životinjske (faunističke), geološke, geomorfološke, geohidrološke prirodne rijetkosti.
Od botanički vrijednosti to je prisustvo drvenaste vrste lipa (Tilia L). Ova vrsta drveća predstavlja pravi ukras brežačkih krajolika, a posebno atraktivan pejzažni element užeg lokaliteta župne crkve na Breškama. Inače lipa kao medonosna i ljekovita vrsta drveća je simbol naših predaka Slavena, čiji su kult donijeli iz svoje pradomovine. Teško je u Bosni naći katoličko groblje ili staro molitvište bez prisustva ove vrste drveta. Mnogi putopisci u svojim zapisima iz Bosne spominju često neka pusta mjesta na kojima su stara stabla lipe i kod kojih se svake „mlade nedjelje“ pale svijeće i služi liturgija.
Česta rasprostranjenost hrasta lužnjaka ili slavonca je prirodna rijetka vrijednost radi ograničenog područja na kome još uvijek raste ova vrsta drveta, a to je prvenstveno niskoreljefno područje župe Breške i dalje zaključno sa Sprečkim poljem.
Na lokalitetu „Crno Blato“ nalazi se veoma interesntno močvarno stanište koje je aktivno krajem svibnja i u lipnju mjesecu za vrijeme toplih dana. Tu je evidentirano prisustvo rijetke, ugrožene i zaštićene vrste životinja iz porodice „Gmazovi“ (Reptilia) poznate pod nazivom „kornjača“. Njihovo hranjenje i razmnožavanje traje u tom periodu par tjedana, zatim se povlače u svoja skloništa pod zemljom, te sigurno zaštićeni svojim oklopima padaju u duboki san iz kojega se bude tek naredne godine u mjesecu svibnju ili lipnju kada se za to steknu pogodni uvjeti vlažnosti i topla vremena.
Na majevičkim stranama i udolinama u svibnju procvijeta jedna rijetka i zaštićena vrsta zeljastog ili žbunolikog izgleda „crvena udika“ (Rod „Viburnum L“). Svojim bijelim cvjetnim laticama kruničasto raspoređenim, a u sredini sa skupinom crvenih prašnika, upija poglede i oduševljava svakog ljubitelja prirode majevičkog krajolika.
U zaseku „Lameši“ lako je uočljiv ogroman kameni blok izrazito zelene boje, čija cjelina prezentira izvanredan geološki profil pogodan i kao turistička atrakcija. Temeljem njegove boje, širi lokalitet dobio je naziv „Zeleni kamen“.
Na lokalitetu „Grebljice“ je izvorište jednog geografski značajnog vodotoka na karti BiH, rijeke Tinje. Izvorište je „razbijenog tipa“, a gdje dominira jedan jači izvor u zelenolisnom ambijentu sa drvenom česmom. Inače rijeka Tinja pripda Crnomorskom slivu i ulijeva se u rijeku Savu.
U nešto nižoj razini ispod ovog izvorišta je veća brdska zaravan, tipa ravnog platoa, koji svojim reljefno-morfološkim karakteristikama predstavlja prirodnu i prostornu dragocjenost. Lokalitet je pogodan za razne vrste rekreacije od šetnje do sportskih natjecanja, sa posebno naglašenom funkcijom vidikovca, odakle se pogledom obuhvaća gotovo cijelo područje Tuzlanskog kraja.
Mijo Franković
