I za duhovni život važe ista pravila kao i za tjelesni. Što više hrane konzumirano, to ćemo manje biti pokretni sve dok ne dođemo do neke nazovibudne nirvane u kojoj će nam sve biti svejedno; glavno je da se mi u svom salu udobno osjećamo. No to nije ispravno ni kršćanski ni ljudski.
Želimo li duhovno živjeti, moramo poštivati pravilo duhovnog života: Što manje - to više.
Kad pretovarimo životinju ili vozilo, oni neće krenuti. Kad pretovarim svoje ruke, sve će s njih pasti.
Isto je tako u duhovnom životu. Oni koji idu od ukazanja do ukazanja, od čuda do čuda, od hodočašća do hodočašća, od terapije do terapije, od jedne do druge molitvene zajednice, ustvari su nezasitni ljudi, a ne duhovni. U duhovnom životu kvantiteta ne igra nikakvu ulogu.
Mi imamo neizmjerno puno jako kvalitetne Duhovne hrane, tako da je ne bismo iscrpli niti da doživimo Metuzalemovu dob. I drugi sigurno imaju dobre duhovne hrane, ali toliko je naše vlastite koju nikad nećemo svu iskusiti te nam nije potrebno posuđivati hranu od drugih. Moglo bi se dogoditi da nam tada vlastita hrana propadne...
Što dublje ulazimo u misterij duhovnoga života, to više osjećamo kako nam je malo potrebno i kako od toga malo dugo možemo živjeti. Mnoge molitvene formulacije same će od sebe otpadati kao bespotrebne, a na njihovo će mjesto dolaziti molitva!
Zapravo bi trebalo od samoga početka čovjeka učiti moliti da ga se što manje opterećuje formulacijama, makar danas opet neki naginju čarobnjačkim okvirima bez kojih ne mogu moliti. Šteta što takvi uče druge moliti! Obično se čovjek koji je naučio moliti po formulacijama brzo siti i napusti svaku molitvu. To je, nažalost, put formulacije. Ili ostaju samo formulacije.
Koji put će nam biti dovoljna jedna misao, koji put jedna riječ. Koji put ćemo jednostavno ostati tu kao onaj seljak iz Arsa koji je izvrsno - za razliku od mnogih današnjih samozvanih učitelja molitve - poučio Ivana Arškoga u trenucima njegovih duhovnih i molitvenih kriza. »Ja gledam Njega. On gleda mene!«
Malo je kvasca potrebno da ukvasa tijesto. Zamislimo što bi bilo da stavimo u kilogram brašna kilogram kvasca! To ne ide! Ni duhovni život ne ide s puno. Malo zrno stvara stablo.
Manje je više nego puno!
