ČETIRI RAZLOGA ZAŠTO KRŠĆANIN TREBA POSTITI
Da nasljeduje primjer Gospodina Isusa Krista i svetih
Da čini pokoru za svoje grijehe
Da krotiš svoje zle strasti i požude
Da dokaže svoju poslušnost prema svetoj Katoličkoj Crkvi.
1. Da nasljeduje primjer Gospodina Isusa Krista i svetih
Već sami primjer Gospodina Isusa Krista kršćanina treba potaknuti da vrši post što ga je sveta Katolička Crkva propisala. Sveto Evanđelje pokazuje da je Gospodin prije svog javnog djelovanja otišao u pustinju i ondje postio 40 dana i 40 noći. Posve je sigurno da je i u druge dane postio, odnosno njegov je cijeli život bio neprestani post, jer je živio u najvećem siromaštvu i nije imao gdje da položi glavu. Kao takav Gospodin treba biti uzor kršćaninu po kome se je isti dužan ravnati, što potvrđuje apostol Petar: ''Jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.'' (1 Pt 2,21).Gospodin Isus Krist je ujedno bio i Bog i čovjek i kao takav bio je oslobođen od svakog grijeha i Đavao nad njime nije imao nikakve moći. Kada je postio Gospodin je to učinio iz ljubavi prema kršćaninu, odnosno da zadovolji za sve njegove grijehe. Zato sveti Ambrozije govori: ''Hoćeš li biti kršćanin trebaš činiti ono što je Krist činio. On, koji nije imao grijeha postio je 40 dana a ti koji griješiš nećeš da postiš! On koji nije imao grijeha postio je za naše grijehe.''Po Gospodinovu primjeru također su i sveti postili. Ako kršćanin pročita njihove životopise niti jednog neće naći da nije strogo postio. Puno njih se nije zadovoljilo samo sa zapovjednim postom, nego su sami sebi svojevoljno zadavali post i svakom zgodom uskraćivali sebi i jelo i piće.Po svjedočanstvu svetog Atanazija sveti Antun pustinjak postio je tri dana uzastopno a da nije ništa jeo niti pio, a tek bi četvrti dan malo kruha pojeo. Sveti Karlo Boromejski kardinal i biskup, cijeli se je život uzdržavao od mesa, riba, jaja i vina. Sveti Alojzije koji je svojom nevinošću više naličio anđelu nego čovjeku svome je tijelu davao samo onoliko hrane koliko je smatrao da je potrebno i nužno za uzdržavanje. Ne samo sveti koje sveta Katolička Crkva slavi nego općenito i svaki drugi pravi i pobožni kršćanin u povijesti svete Katoličke Crkve post je vrlo strogo vršio. Zato, primjer Gospodina Isusa Krista, svetih i svakog dobrog, pobožnog i pravog kršćanina neka današnjeg kršćanina potakne da i on zapovjedni post vrlo strogo vrši. Kakav bi to bio kršćanin kada se u te zapovjedne dane, a u kojima mu je zabranjeno uživanje mesa ili više puta na dan se nasititi ne bi mogao uzdržati.
2. Da pokoru čini za svoje grijehe
Ako malo bolje kršćanin sam sebe sagleda naći će još jači razlog zašto je dužan postiti. Tako, svaki kršćanin može vrlo jasno vidjeti da je od djetinjstva do sada vrlo često sagriješio mišlju, riječju, djelom i propustom, odnosno propuštanjem puno dobrih djela, a koje je mogao i trebao učiniti. Ako se kršćanin s Bogom želi posve izmiriti i njegovu milost steći za te učinjene grijehe treba posve zadovoljiti ili nadoknaditi. I upravo zato služi post, jer ga i sami Bog označava kao izvrsno sredstvo pokore govoreći po proroku Joelu: ''Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć.'' (Jl 2,12).Ovim su se sredstvom služili pokornici svih vremena da bi svoju krivnju poništili i kod Boga postigli milosrđe. Tako David o sebi jasno govori: ''Od posta mi koljena klecaju, i tijelo moje omrša.'' (Ps 109,24).Iz ovih je Davidovih riječi jasno da je post i trapnja tijela izvrsno sredstvo pokore. Zato se kršćanin treba i od dozvoljenih jela uzdržavati, odnosno želju za jelom trapiti i suzbijati da bi popravio nepravdu koju je do sada učinio prema Bogu. Sveti Grgur o tome govori: ''Po pohlepi za jelom prvih roditelja mi smo lišeni radosti Raja. Trapeći istu moramo nastojati sebi nju opet steći.''Međutim, ovdje se treba naglasiti da samim postom kršćanin ne postiže oproštenje grijeha, jer je za to nužan sveti sakrament krštenja i pokore. Ali, ako u duhu pokore kršćanin posti tada potiče Boga na milosrđe i prima od njega bogate milosti da može ispuniti sve uvjete koji su nužni za njegovo opravdanje. Post je osobito dobar da kršćanin zadovolji za svoje vremenite kazne i može se nadati da u Čistilištu neće trebati dugo trpjeti. Zato, zar to saznanje kršćanina neće motivirati da teškoću posta valjano izvrši i tako se oslobodi teških muka u Čistilištu?
3. Da kroti svoje zle strasti i požude
Nadalje, post kršćaninu pomaže da svoju zlu pohotu lakše može savladati. Poznato je da ima lijekova koji tijelo, ne samo oslobađaju od bolesti, nego ga od njih i čuvaju. Takvo sredstvo je i post za kršćaninovu dušu, jer je on sredstvo pokore i ujedno kršćanina čuva od grijeha. Iz tog razloga posti ne samo kršćanin grešnik, nego i posve pobožni kršćanin da bi se snagom posta od grijeha sačuvao.Poslije svog pada i izgona iz Raja čovjek se sastoji iz dviju međusobno različitih sila, odnosno od razumne duše i putene pohote. Duša treba biti gospodarica i nad tijelom vladati, ali putenost to neće, već želi da njoj duša služi i da ona vlada. Zato je post sudrug duše, jer joj on pomaže tijelo savladati. Zgodno ga se može nazvati ogradom, odnosno uzdom. Poznato je da se jahač služi uzdom da bi s konjem upravljao. Tako je isto i s postom, jer po njemu duša kroti tijelo i ono je slijedi po njenoj volji. Također je poznato da su jahaču i ostruge nužne, jer što ih više on upotrebljava to konj jače trči. Zato se za post može i reći da je duhovna ostruga, jer čim se njime tijelo više rani tim lakše i brže duša dolazi do savršenosti. O tome sveti Augustin govori: ''Adam je bio u Raju dok je postio i zapovijed vršio, a kad je jeo bio je iz njega istjeran. Uvijek neka bude tijelo našoj duši podložno kao što sluškinja služi gospodarici.''A, sveti Ciprijan naglašava: ''Post kroti svaku bunu tijela, uništava silništvo grla i resi čovjeka. Zatvara neuredna strasti u grob, dijeli i važe obilazeće ili nadolazeće pohote i uči, ako je s poniznošću združen, sluge Božje prezirati zemaljsko.''Te velike prednosti poznavali su Gospodinovi sveti i zato su se toliko postom služili. Tako je sveti Nil jedan jedini put u životu sagriješio i da opet ne padne i da zlom neprijatelju vrata posve zatvori cijeli život je strogo postio. Za hranu je uzimao samo povrće, voće i pio vodu te spavao na tvrdom ležaju, a ipak je 95 godina doživio. Iz tog razloga i kršćanin treba postiti tako da njegova duša postigne vlast nad tijelom i da se kao takav sačuva od pogibelji grijeha.
4. Da dokaže svoju poslušnost prema svetoj Katoličkoj Crkvi
Kršćaninu treba biti poznato da sveta Katolička Crkva ima pravo svojim članovima zapovijedi izdavati. Između ostalih zapovijedi tu spada i zapovijed posta i zato onaj kršćanin koji se ne drži posta iz poslušnosti griješi prema svetoj Katoličkoj Crkvi. Katekizam kršćanina uči, a također i u svetom Evanđelju se može pročitati da je Gospodin rekao da se onog kršćanina koji svetu Katoličku Crkvu ne sluša treba smatrati za poganina. Zato kršćanin kao poslušno dijete treba slušati svoju svetu Katoličku Crkvu te post i nemrs rado vršiti u zapovjedne dane.Međutim, nije dosta da kršćanin vrši samo tjelesni post, nego s njim treba spojiti i duhovni post, odnosno treba se grijeha posve odreći, što potvrđuje sveti Leo: ''Bez ploda ili beskorisno se tijelu uzima hrana ako se ujedno srce od zla ne odvrati.'' Također i sveta Katolička Crkva to od kršćanina želi kada ga u korizmi potiče da moli: ''Udijeli, o Gospodine, da tvoj narod, koji uzdržavanjem od hrane tijelo trapi, nauči se glađu i žeđu za pravednošću postiti od svih grijeha.''Kada bi kršćanin cijeli svoj život postio, a grijeha se ne bi čuvao i svoje zle sklonosti ne bi krotio post mu tada ništa ne bi koristio. Zato svaki kršćanin od sebe treba odstraniti sve što je nepravedno i grešno. Iz tog razloga svoja sjetila kršćanin treba trapiti da mu tijelo ne bi bilo gospodar duše. Te trapnje su korijen duhovnog posta i vrlo su ugodne Bogu.Da bi kao vjernik ispravo živio kršćanin s postom treba spojiti molitvu i djela svete kršćanske ljubavi i milosrđa, što potvrđuje sveti Augustin: ''U te tri stvari, odnosno u molitvi, postu i milostinji je sva pravda čovjekova sadašnjeg života.''Želi li kršćanin da se njegova duša do Boga uzdigne onda joj treba napraviti dvoja krila, odnosno treba činiti post i milostinju. Zato sveti Grgur i govori: ''Onaj post je Bogu drag kad ti ono što sebi uskratiš bližnjemu udijeliš tako da se onim čime svoje tijelo trapiš pomogne tjelesnoj potrebi tvoga siromašnog subrata.'' Ako post s pokorom, molitvu i dobra djela kršćanin spoji te ih rado vrši veliku će korist tada crpiti i kao takav može se nadati da će jednom biti zasićen s radostima vječnoga života kod stola svoga nebeskog Oca.