Mnogi kršćani idući na ispovijed, pitaju se. "Jesam li uvrijedio Boga?" Ako nisu svjesni nikakva težeg prekršaja Božjih zapovijedi, misle da su sve učinili što Bog od njih očekuje.
Zato mnogi i započinju svoju ispovijed po prilici ovako: "Nisam nikoga ubio, nisam ništa ukrao, nisam nikoga prevario... Ne znam šta bih ispovijedao." To su mogli reći i farizeji čiju pravednost Isus ne priznaje. Za kršćanina tek nakon toga započinje pravi problem. Njegovo bi pitanje moralo glasiti: "Koliko sam bio zahvalan Bogu što me ljubi i koliko sam nastojao uzvratiti ljubavlju? Jesam li ljubio i bližnjega koji mi je brat i sestra? Jesam li u tome mogao biti još bolji?" Inače, sve ostaje na razini farizejske pravednosti koja je daleko od Isusova duha. Zato je netko pomalo ironično definirao kršćanskog farizeja: "Pobožan, ali bez ljubavi; pravedan ali bez prave radosti; u crkvi anđeo, kod kuće đavao, pred Bogom mrtvac." Takva izreka ima opravdanje u Isusovim riječima kojom je farizeje nazvao obijeljenim grobovima.
