Kršćanin u vrijeme korizme

Prvo, kršćanin kao dijete Oca nebeskoga, mora pažljivo slušati što mu Bog u ovoj korizmi govori. Drugo, mora imati iskrenu i jaku nakanu da želi živjeti kao Božje dijete, tj. da njegov život sliči Božjem životu, da njegovi postupci sliče Božjim postupcima, da njegove riječi sliče Božjim riječima, da njegova ljubav sliči Božjoj ljubavi. Treće, u toj nakani mora ustrajati do kraja, koristeći svoje sposobnosti u svakom danu korizme i svaku Božju ponudu da iskoristiti na osobnom duhovnom rastu. Kako trebamo koristiti ovo vrijeme korizme, poslušajmo što Isus veli u sv. evanđelju (na Pepelnicu): „Pazite kako molite, kako postite, kako pristupate prema ljudima... Nemojte to činiti radi toga da se time ljudima svidite, jer tako rade oni koji glume svoju pravednost pred ljudima. Takvi se Bogu na sviđaju.“ Isus nas upozorava da naš život koji glumimo pred ljudima ili naše povlađivanje ljudima, nije dostojno Boga, Bogu se ne sviđa.

Što treba činiti da se svidimo Bogu? Odgovara nam ovih dana Božja riječ, koja nas poziva da se njemu vratimo i od njega se damo poučiti. »Gospodin Bog veli: vratite se k meni svim srcem svojim: posteć’, plačuć’ i kukajuć’. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe…«.

Gospodin nas želi odvojiti od zemaljskih stvari kako bismo se obratili njemu; želi da napustimo grijeh, koji nas duhovno uništava i ubija, i vratimo se izvoru života i radosti: »Sam Isus Krist najuzvišenija je milost u čitavoj Korizmi. On sam pojavljuje se pred nama u divnoj jednostavnosti evanđelja.«

Uz Isusa Krista ćemo uvijek pronaći lijek za moguću snagu da nadvladamo one mane koje bi nam inače bile nesavladive. »Umjesto tvrdnje: ‘Nepopravljivo sam lijen, nisam ustrajan, ne mogu završiti stvari koje započnem’, bolje je kazati: ‘Nisam dovoljno blizu Krista.’ Ili, umjesto svoje ohole umišljenosti ksko sam dovoljno dobar, to zaključujem uspoređujući sebe s drugima, Isus nam poručuje: imaj hrabrosti pogledati u svoj život, ugledaj se u svoj Uzor čiju sliku nosiš.

Vrijeme je da svatko od nas osjeti kako ga Krist potiče. Jer, ako smo do sada bili skloni odgoditi ovu odluku, evo nam došao pravi trenutak. Korizma je milosno vrijeme za promjene i nove nade.

Isus nas u Evanđelju poziva da ga slijedimo. A da bi ga mogli slijedit, trebamo poput njega drage volje prihvatiti i nositi svoj vlastiti križ: »Govoraše Isus svima: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.’«

Moramo prihvatiti svoje svakodnevne poteškoće otvorena srca, prikazujući ih Gospodinu s duhom zadovoljštine. Ako prigovaramo ili jadikujemo na svoje poteškoće znači ne želimo slijediti Isusa, jer odbijamo križ. Ako ih prihvatimo, ove neočekivane poteškoće mogu nam pomoći rasti u duhu pokore koji nam je toliko potreban i unaprijediti vrline strpljivosti, ljubavi i razumijevanja: jednom riječju, one će nas posvećivati. Prihvatimo li ih na loš način, mogli bi nam biti povod za buntovnost, nestrpljivost i obeshrabrenost.

Mnogi kršćani na kraju dana izgube radost, ne zbog velikih neprilika, nego zato što nisu znali posvetiti svoj umor ni male poteškoće koje su se pojavljivale tijekom dana. Kada prihvatimo svoj križ – mali ili veliki – on će nam donijeti mir i radost usred boli i bit će nam izvor zasluga za život vječni. Ne prihvatimo li ga, duša ostaje razočarana ili prkosna, a to se očituje u obliku žalosti i lošeg raspoloženja. »Nositi križ nešto je veliko, važno… To znači hrabro se suočiti sa životom, bez slabosti ili plašljivosti. To znači pretvoriti poteškoće, kojih će uvijek biti u našem životu, u moralnu energiju; znači razumjeti ljudsku bol i, na kraju, znati istinski ljubiti.« Kršćanin koji živi tako izbjegavajući žrtve i križeve neće naći Boga, neće naći sreću. Izbjeći će time i vlastito posvećenje.

Evanđelje govori i o postu. Neki svoj post ističu pred drugima. Ako isto ne čine drugi, onda prigovor: Zašto ja postim a ti ne. „Zašto tvoji učenici ne poste?“ Isus veli da post nema svrhe samom sebi. Nemojmo biti licemjeri dok postimo. Post nam pomaže da sebe izgrađujemo a ne drugoga, da sebi možemo zapovijedati. Zašto ga onda namećati drugima? Pomozimo neka i drugi uvidi kako je post dobar lijek u izgradnji ljudskosti. Jer ostvariti nešto vrijedno u životu, može se samo kroz odricanje.