Tko može biti toliko lud da bude oduševljen križem? Mi o križu možemo samo oduševljeno govoriti, i to samo onda kad ga ne nosimo na svojim leđima. Tako se po našim riječima odmah dade otkriti nosimo li križ ili smo samo blago-glagoljivi o križu. Križ je teret pa stoga ne možemo teret nositi i o teretu oduševljeno govoriti.
Bio bi to mazohizam. Odnosno sadizam govoriti drugima lijepo i uzvišeno o križu dok ga sami nemamo, odnosno ne osjećamo. Tko nosi teret, teret mu ne da govoriti.
Isus je bio velik realist. Križ se ne može oduševljeno nositi nego samo prihvatiti. To je najviše što možemo, uz Božju pomoć. I to je puno. Mi moramo danomice uzimati svoj križ (usp. Lk 9, 23). Svaki dan iznova. Kao trapisti svoj alat.
Vrlo brzo i jednostavan i nepismen čovjek otkrije tko propovijeda o križu, a tko s križem. I to baš zato što je jednostavan i nepismen pa zna čitati znakove, kao što slijep zna čuti odnosno vidjeti iznutra!
Nismo prihvatili križ dok u zadnjoj pori svoga bića nismo osjetili odvratnu stvarnost koju i Izaija priznaje: »Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio« (Iz 53, 2).
Ima li uistinu većega čuda od ovoga! Obećavalo se i opet se obećava ljudima u kratkom roku sva moguća duhovna, zdravstvena, materijalna blagostanja. A Bog je jasno rekao prvome i svakome čovjeku: »U znoju lica svoga zaradit ćeš kruh svoj...« Kad nije to pomoglo, ismijavalo se križ, a obećavalo raj na zemlji. Kad ljudi sami nisu htjeli povjerovati i ući u taj raj, onda ih se zguralo u logore, prijetilo im se i mučilo ih - sve u ime raja na zemlji!
A oni su samo s pomišlju na križ sve nadvladali. I ostali ljudi, bilo da su nestali u logorima bilo da danas opet stoje u zadnjim redovima...
Ipak je ta ludost križa jedina stvarnost! Mnogi od onih koji nasjedaju obećanjima na brzinu su izgubili i obećanja i križ. Izgubili su stvarnost!
A samo se po stvarnom prihvaćanju križa - kao onome što je i teško i mučno i odvratno - može doći do stvarnosti uskrsnuća. Jer ludost križa vodi k stvarnosti uskrsnuća!
More križeva (i more umiranja) za jedno uskrsnuće!
