Na blagdan Svih svetih, 01. 11. i ove godine imali smo jesensku zahvalnu misu na groblju u Breškama. Misu je predvodio župnik fra Franjo. Vrijeme je bilo vrlo lijepo za ovo doba godine, sunčano i mirno. Vjerojatno je to razlog da se na misi okupilo veliko mnoštvo vjernika, „više nego prethodnih godina“ veli jedna starica.
Župnik je nadahnuto u propovijedi govorio o svecima koji su „svojim životom proslavili Boga“. „Sveci su bili ljudi kao što smo i mi. Ništa posebno. Imali su iste ili slične životne probleme kao i mi. Borili su se u životu s napastima i strastima, borili li se sa životnim problemima i nevoljama kao i mi. Neki su bili i veliki grešnici, ali su svoje grijehe u iskrenoj ispovijedi priznavali Bogu, kajali se, i krenuli su novim životom. Po sakramentima ispovijedi i pričesti rasli su u vjeri.“ Župnik je naglasio „Sveci nisu bili kukavice, bojažljivci, nego su hrabro svjedočili svoje kršćanstvo. Može li se to reći i za nas. Oni su na uvredu uzvraćali praštanjem, na mržnju ljubavlju, na zlo dobrotom.“ „Sveci su živjeli onu Božju: Šest dana radi, a sedmi dan posveti svome Bogu. Oni su čvrsto bili uvjereni da se ne može biti kršćanin ako se nedjelja ne posveti Bogu, ako se ne sudjeluje svake nedjelje na sv. misi. Jer, kršćanstvo se ne može živjeti kao pojedinac nego u zajednici Isusovih učenika, a to se zajedništvo najbolje očituje preko sudjelovanja na nedjeljnoj misi. Na misi nam je Bog najbliži, u njoj nam dijeli svoje milosti. Bez tih milosti kršćanin ne može živjeti svoje kršćanstvo.“ Svi oni kršćani koji nedjeljom ne idu na svetu misu, oni su kršćani samo na papiru.
