KORIZMA: Korizma je vrijeme priprave za Vazam (Uskrs), tj. za posebno godišnje slavlje Vazmenog otajstva, a to je: Otajstvo (sveta tajna) Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Korizma traje četrdeset dana. Kršćani se kroz vrijeme korizme pripravljaju na slavljenje Vazma – slušanjem Božje riječi, molitvom, postom i dobrim djelima – kako bi postali što sličniji Isusu Kristu.
VAZAM: Vazam, što znači Pasha, jest prelazak iz smrti u život. Vazmeno otajstvo obuhvaća Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Vazmeno otajstvo slavimo tokom cijele godine, a posebno ga slavimo kao godišnje svetkovanje u Vazmenom trodnevlju koje započinje na Veliki četvrtak uvečer Misom Gospodnje večere te obuhvaća Veliki petak, Veliku subotu i Nedjelju Gospodnjeg uskrsnuća.
NA VELIKI ČETVRTAK: Isus je okupio svoje učenike na večeru, koja je njemu bila posljednja pred muku i smrt. Na toj Večeri On je slavio svoju Pashu, svoj prelazak u novi život. Posljednja večera, kao Isusova gozba s učenicima u Jeruzalemu neposredno pred njegovo uhićenje, predstavljala je središte Isusova života i djelovanja, ali također i središte ne samo prve kršćanske zajednice nego i svih kršćanskih zajednica do današnjega dana. Ona je u Crkvi ostala zapamćena kao slavlje sv. Mise – koja je darovna žrtva upućena Bogu. Danas se kršćanstvo ne bi moglo ni zamisliti bez te žrtve koja se veže uz Isusa i njegov život, uz njegovo poslanje i njegovo darivanje života u žrtvi ljubavi za druge. Najvažnija je činjenica da je Isus ostao trajno nazočan među ljudima, a to nam svjedoče znakovi sv. Mise – kruh i vino, te da je njegova prisutnost vezana uz gozbu ljubavi tj. sv. Misu i uz određenu zajednicu. U toj su gozbi ljubavi svi ravnopravni, jer su na nju svi pozvani od samoga Isusa.
VELIKI PETAK: Nakon Posljednje večere Isus odlazi u Maslinsku goru gdje će biti uhićen. Sutra dan tj. petkom biva osuđen i razapet. Kršćani se posebno sjećaju Velikog petka kao dana muke i smrti našega Gospodina Isusa Krista. Slavlje spomena na Isusovu muku i smrt, koje imamo na Vel. Petak, sadržano je u tri dijela. Prvi dio je Služba riječi koja uključuje izvještaj o Isusovoj muci, a završava svečanom molitvom vjernika. Drugi dio je Klanjanje križu s ljubljenjem križa i pjevanjem tužaljki. Treći dio bogoslužja je obred svete Pričesti. Osobito je dojmljivo klanjanje križu i ljubljenje križa. Nekada su grupe ljudi na Vel. petak nosili križ po mjestima od kuće do kuće i nudili ga na ljubljenje, napose onima koji zbog bolesti ili visoke dobi nisu više mogli dolaziti na sam Obred u crkvu.
KRIŽ: U Isusovo vrijeme razapinjanjem na križ kažnjavani su najteži zločinci. To je bila najteža i najsramotnija smrt. Isusa su, iako nevina (nevin kao janje koje vode na klanje), osudili na tu najsramotniju i najokrutniju smrt. Isus je umro viseći na križu. Po Isusu Kristu križ prestaje biti sredstvo kažnjavanja najvećih zločinaca, a postaje sredstvom otkupljenja svih ljudi. Tako križ nije više ruglo, već postaje najsvetiji znak i razlog velike slave. Nakon Isusova uskrsnuća križ postaje simbolom (znakom) samog Isusa Krista i njegove pobjede nad zlom i smrću. Za kršćane križ je najvažniji i najsvetiji znak kršćanstva. Križ je znak nesebične ljubavi prema Bogu i ljudima, kao i znak naše vjere i čvrste nade da je ljubav jača od svakog zla i smrti.
TRNOVA KRUNA: Kruna je uvijek bila znak pobjede i odličja, najčešće kao znak kraljevskog dostojanstva. Trnova kruna jedan je od znakova Kristove muke i razapinjanja. Isus Krist je već kod svog rođenja prozvan Novorođeni Kralj Židovski. Tako su ga prozvali i priznali ga mudraci s Istoka, koji su mu se došli pokloniti. Prilikom suđenja, na upit Pilata: Ti li si kralj židovski? Isus je potvrdno odgovorio. Ali je i dodao da njegovo kraljevstvo nije sa zemlje. Upravo da bi se Isusu na to narugali vojnici su spleli krunu od trnja i stavili je Isusu na glavu i uzvikivali mu: Zdravo kralju židovski! Te su udarali štapom po kruni i glavi Isusovoj. Od tih udara trnje se sve više zabadalu u glavu.
PISANICA (TUCE): To je ukrašeno uskrsno jaje, koje je simbol Uskrsa. Jaje je simbol novog života, jer se život iz njega rađa. Najčešće se uzima kokošije jaje zato, što po vanjskom obliku izgleda kao nešto mrtvo, hladno, kao grob, ali iz njega se rađa novi život. Mrtvo Isusovo tijelo pokopano je u grob, koje je bio isklesan u stijeni, na njegov ulaz bio je navaljen kamen. Sve je izgledalo kao nešto mrtvo, hladno, ali je Isusovo tijelo ponovno oživjelo, uskrsnulo je, i tako je pobijeđeno mrtvilo i hladnoća groba.
USKRS: Na Uskrs Isusov grob ostade prazan. Novi život pobijedio je do tada nepobjedivu smrt. Činjenica Uskrsa je najbolji dokaz da je Isus stvarno pravi Sin Božji, tj. sam BOG. Zato je Uskrs blagdan nad blagdanima, kruna svih blagdana i cijelog života.
