Biblijska sijela imaju višestruku vrijednost. Prvo, u aktivnosti kršćana kroz korizmu spada i slušanje Božje riječi. Drugo, sijela kao druženje ljudi je vrlo važno za današnje prilike, a to nam je skoro zamrlo. Mnogi su se, iako nas je sve manje, zatvorili u svoje kuće, rijetko posjećuju jedni druge. Ovim se čini nešto važno i značajno za današnjeg „osamljena“ čovjeka i na duhovnom i na društvenom polju.
Svaku večer po zaseocima okupi se u nekoj od kuća po nekoliko ljudi, da slušaju Božju riječ, te da zajednički mole krunicu. Poslije slušanja Božje riječi i molitve, ljudi se i dalje druže kod domaćina koji ih je ugostio. Sve se to održava u skladu s vremenom korizme, vremenom odricanja i posta. Znači, na sijela se ne dolazi zbog jela i pića, nego zbog druženje i slušanja Božje riječi.
Osim ovih pojedinačnih sijela po obiteljskim kućama, imamo i svake srijede zajedničko okupljanje na Biblijsko sijelo u crkvi. Župnik nam sam pročita cijelu Pavlovu poslanicu ili koga nađe da je pročita, a on protumači Božju riječ da je lakše shvatimo i tako je mognemo primijeniti na svoj život.
Pošto je to novost za sve nas, mnogi još nisu shvatili vrijednost ovakvog okupljanja i druženja. Čovjek je društveno biće, i njegova narav teži da bude u društvu i da se ostvaruje u društvu. To je potrebno svima: i djetetu, i mladima, i odraslima, a još više starima. Ako čovjek živi sam, on malo po malo gubi ovu ljudsku dimenziju. Najveća bolest današnjeg čovjeka jest živjeti sam. Biti ostavljen i odbačen od društva kao nešto nevrijedno, kao „stara krpa“. Nadam se da će ovakva druženja pomoći svima nama da se ostvario i kao ljudi i kao vjernici.