Bila dva kamenčića na dnu potoka, svjetlucava, svijetlo-plava, poput neba. Bili su zadivljeni svojom ljepotom, maštali o tome kako će već ubrzo izići iz ovog potoka, gdje su okruženi s drugim bezvrijednim kamenjem, a krasiti će ogrlice prekrasnih dama, sjati na mekim prstima dama, proći će cijeli svijet, ići u najljepša mjesta... Bili su sigurni u svoju budućnost. Ma samo je pitanje vremena kada će nas pronaći, mislili su...
Jednog dana zagrabi nečija ruka u potok, pa digne i ova dva kamenčića. "Ostajte zbogom, vi bezvrijedno kamenje. Mi idemo, čekaju nas daleki krajevi....!!!!" Ali ubrzo se oni nađoše među drugim kamenjem u kutiji. O, kako su bili ljuti i razočarani. Srditi, bacali se s jedne na drugu stranu kutije. "Vadite nas odavde, mi smo vrijedno kamenje, mi ne spadamo ovdje..."
Najednom se sve kamenje nađe u cementu. "O ne... ovaj glupi odvratni cement... kuda smo zašli??? Mrzimo ovo mjesto, lopatu koja nas okreće i gura sve dublje i dublje u cement... Hm... ovo je samo privremeno. Već će uvidjeti našu ljepotu i izvući nas odavde."
I tako su prošli dani, mjeseci, a oni su još bili zarobljeni na površini staroga zida, nadajući se da će nekako izići van. Tako su se sprijateljili s mlazom vode za kojeg su shvatili da je bezazlen i da im može pomoći. Nagovorili su mlaz da što jače udara o kamen, tako da su se malo pomalo odvajali od cementa, postajali su sve slobodniji, dok se jednog dana nisu potpuno odvojili - i pali na tlo.
"O kako je ovo bilo mučno za nas, ali dobro je sada... Sada će nas sigurno netko zamijetiti i pokupiti." Tako u čekanju, osvrnu se na zid sa kojega su ispali. "Gledaj! O kakav prekrasan mozaik! " Na zidu je bio napravljen prekrasan mozaik Isusa od malih sitnih sjajnih kamenčića. Mozaik je sav sjajio na Suncu. Ali zamijete oni dva prazna bijela mjesta u tom blistavom mozaiku. Nedostajale su Kristove oči. Tek sada im je sve bilo jasno. Kristove oči na mozaiku – to su bili oni – dva kamenčića prekrasne modro-plave boje, stvorena za nešto najljepše – za Kristove oči.
Kako su se sada na tlu, razočarali.... Ujutro, još za mraka, čistač metući pod, naiđe na dva kamena, ne videći im razlike, pokupi ih rukom i baci u smeće.
