Četiri su svijeće polagano gorjele. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva je svijeća rekla: “Ja sam mir! Nažalost, ljudi me ne uspijevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti." I odmah se ugasila.
Druga je svijeća rekla: “Ja sam vjera! Nažalost, mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam. nema smisla da i dalje gorim.” Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.
Treća je svijeća žalosno progovorila: “Ja sam ljubav! Nemam više snage. ljudi zaboravljaju na mene, i to koliko sam im potrebna. oni ne ljube ni svoje najbliže.” I bez oklijevanja se ugasila.
Odjednom je ušlo jedno malo dijete i ugledalo tri ugašene svijeće. “Što je to?“ upitalo je dijete. “Vi ste trebale svijetliti do kraja.” I rekavši to, počelo je plakati.
Uto je progovorila četvrta svijeća: “Ne boj se, dok ja gorim, moći ćemo upaliti ugašene svijeće. ja sam nada!” Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama...
Neka nikad ne ponestane nade u srcima našim! Neka svatko od nas bude sredstvo u rukama djeteta da bismo podržali nadu, vjeru, mir i ljubav u vlastitu srcu i u srcima naših bližnjih!
