Drugi susret hrvatske katoličke mladeži u Bosni i Hercegovini organiziran je u Livnu, pod geslom: „Korake nam upravljaj putevim mira i dobra, Kriste!“
Biti dio ovakvog jednog skupa zaista je bilo nešto prelijepo. Već smo se od trećeg mjeseca pripremali i ovaj susret radosno iščekivali. Nekima je bilo prvi puta, a neki su već bili na ovakvim susretima organiziranim u Hrvatskoj. Jer se, naime, jedne godine susret odvija u Hrvatskoj, jedne godine u BiH. I kako rekosmo, ove godine smo bili u Livnu.
Već rano u jutro, oko 4. 30 pošli smo na ovo svoje putovanje. Zajedno sa mladima iz naše župe putovali su i mladi iz župe sv. Franje – Šikara i mladi iz KŠC-a Sv. Franjo. Ukupno nas je bilo 50. Zauzeli smo svoja mjesta i s pomoću Božjom krenuli. Nitko nije obraćao pozornost na to da sunce tek izlazi, jer nama je bilo kao podne. Pjesma, smijeh, priča....a onda i pauza za kavu.
Prođosmo prekrasne dijelove lijepe nam zemlje i stigosmo u livanjsko polje. Od 10 – 12 sati je bilo okupljanje kod franjevačkog samostana na Gorici u Livnu, kod crkve sv. Petra i Pavla, a u 13 sati su uzoriti kardinal Vinko Puljić i banjalučki nadbiskup Franjo Komarica predvodili križni put. Prvu postaju križ su nosili mladi Vrhbosanske nadbiskupije. Odmah nakon križnog puta slijedila je sv. Misa koju je predvodio kard. Vinko Puljić, a propovijedao je biskup Franjo Komarica. Mnoštvo mladih (kažu oko 10 tisuća!?) okupljenih na livadi ispred crkve, oko stotinjak svećenika, svi – združeni u zajedničkoj molitvi. Nešto prelijepo.
Nakon svete mise, bili smo raspoređeni po obiteljima na spavanje. Ljudi su nas zaista lijepo dočekali, puno toga pripremili, a mi smo im i sada zahvalni, jer nije lako u kuću primiti nepoznate ljude. Hvala im puno!
Nedjelja, 10. svibnja, bila je još jedan dan za druženje. No sada nas je bilo puno manje jer su neki išli prenoćiti u Bihać, Jajce, okolna mjesta Livna, a neki su se vratili kući. Sveto misno slavlje je predvodio šibenski biskup Ante Ivas. Svima nam je ostala u sjećanju njegova zadnja rečenica kada je pozvao mlade na ljubav prema svome domu, svojoj rodnoj grudi, a poslužio se riječima Marka P. Thompsona: Tamo gdje su moji korjeni, sto ljepota živi u meni, tamo nosim svaku pobjedu, svojoj zemlji, svome narodu....lijepa li si!
Crkvena zvona zvone podne, misa se završila, vrijeme je za ručak i povratak kući.
Ne možemo se ne sjećati svega lijepoga što je bilo u ova dva nepuna dana....druženja i upoznavanja s mladima iz različitih krajeva gdje se spominje ime Hrvat: BiH, Hrvatska, Italija, Srbija, Njemačka, Austrija; pjesme, plesa, pa i izlazaka u subotu na večer. I molili smo za sve vas. Molili za vas koji ste ostali kod svojih kuća. Posebno smo molili za našeg župnika, kome i ovim putem još jednom od srca hvala, jer nam je i njegova pomoć oko plaćanja prijevoza jako dobro došla. Hvala! Hvala svima! Nadamo se nekom ponovnom susretu, ali u što većem broju nas župljana Uznesnja Blažene Djevice Marije – Breške!
s. Anita
