Kad bi poučavao vještinom najboljih učitelja,
A ljubavi ne bih imao
Bio bih samo pametan govornik
I simpatični zabavljač.
I kad bih poznavao sve tehnike
I ispitao mnoge metode,
I kad bih imao toliko obrazovanja
Da bih se osjećao najvećim učenjakom,
A ne bih shvaćao način
Na koji moji učenici razmišljaju i osjećaju,
Ne bi mi to ništa značilo.
I kad bih provodio mnoge sate u pripremanju
Da bih postao napet i nervozan,
A ne bih imao ljubavi i razumijevanja
Za osobne probleme mojih učenika,
To još ne bi bilo dovoljno.
Učitelj koji ima ljubavi strpljiv je i dobrostiv;
Ne sablažnjava se kad mu se ljudi povjeravaju;
Ne ogovara; ne obeshrabruje se olako;
Nije nepristojan, nego je uvijek svojim učenicima živi primjer
Dobrog načina života o kojem im govori.
Ljubav nikad ne prestaje!
Programi? – Zastarjeti će.
Metode? – Postat će staromodne.
Tehnike? – Bit će napuštene.
Jer, ograničeno je naše znanje,
I samo malo ga možemo predati svojim učenicima;
Ali ako imamo ljubavi prema učenicima
Onda će svi naši napori postati stvaralački,
I naš utjecaj ostat će zauvijek
Prisutan u životima učenika.
A sada ostaju vještina, metode i ljubav,
To troje – ali najveća je među njima ljubav!
