Sinoć smo se oprostili sa Starom godinom koja je utonula u more nepovratne prošlosti sa svim svojim sadržajem, kojega mi više ne možemo u ničemu promijeniti. Istina koja pogađa sve nas: jedan dio našega života je prošao, i on se više nikada ne vraća, a naš je životni vijek ovom minulom godinom postao kraći.
Današnjim danom zakoračili smo jednom nogom u Novu godinu, u vremenskom razdoblju od 365 dana. Nitko od nas ne može znati hoće li živ proći kroz ovo vremensko razdoblje, i kamo li ono vodi, što će se u tom vremenu s nama i s drugima događati. Godina stoji pred nama kao jedna nepoznanica. Prekriveno je to tajnovitim plaštem neizvjesnosti.
No, unatoč svemu tomu, mi ulazimo u susret vremenu pred nama koje ćemo uokviriti kao Novu 2010. godinu s velikim pouzdanjem u Boga. Vjerujemo da se u toj neizvjesnoj budućnosti neće ništa dogoditi što nije utkano u plan Božje providnosti.
Bog se služi sa svim ljudima, i dobrim i zlim, kako bi se u svim događajima povijesti ostvarilo ono što je njegova sveta volja, koja je za nas ljude nedokučiva. Mnogi su i nehotice sudionici u toj velikoj Božjoj drami, koja se zbiva na pozornici svijeta. Tako je npr. nehotice car August, svojom naredbom o popisu pučanstva, doprinio ostvarenju najavljenog proroštva da će se u Betlehemu roditi Spasitelj i Otkupitelj svijeta.
Kako se trebamo mi vladati u toj nepoznanici i neizvjesnosti, može nam poslužiti jedan primjer iz drugog svjetskog rata: vođa skupine avijatičara je nad neprijateljskim područjem primio poruku jednog od svojih pilota: “Ranjen sam, oslijepio sam, ne vidim kamo letim, pomozite mi!” Zapovjednik mu je rekao neka ostane priseban, neka vodi zrakoplov po njegovim uputama. Poslušao ga je. Pipajući po ploči pred sobom upravljao je avionom, kako mu je davao upute zapovjednik. Jedan uz drugoga, preletjeli su stotine kilometara i sretno su sletjeli na domaće tlo.
Iz ove priče o slijepom pilotu, koji ništa ne vidi, pa unatoč tome, sretno leti i dolazi na cilj, nudi nam se životni primjer. I mi imamo nekoga koji zna i gleda našu budućnost, koji je sposoban i spreman da nas sretno vodi, ako ćemo samo poštovati njegove upute. To je osoba Isusa Krista. Otkako je jednom ušao u našu povijest, On se iz nje ne da istjerati. Trajno je prisutan među nama. Pokazao nam kako trebamo vjerovati njemu i njegovim riječima; kako se ponašati i dobru i u zlu, kako čovjeka ljubiti i poštivati. Ako ga budemo slušali, mi ćemo sigurno ploviti prema konačnom cilju i kroz nepoznatu i neizvjesnu budućnost bližu i dalju.
Svako je vrijeme nama poklon od Boga. Međutim, s tim poklonom ne bismo smjeli raspolagati kako se nama prohtije, nego kako je volja Božja. Hoćemo li s ovakvim poklonom vremena, od 365 dana, biti bliži ili dalji Bogu, ovisi o tome, s čim ćemo to vrijeme ispuniti. Ovisi o tome, kako ćemo svoje sposobnosti i potencijale iskoristiti! Bog nam poklanja ovu godinu sa mnogobrojnim, nama danas, nepoznatim prilikama i mogućnostima. On očekuje od nas da to vrijeme ne upropastimo, nego da ga iskoristimo u nešto dobro, plemenito i korisno.
Fra Franjo Martinović
